Sloboda izražavanja je jedno od temeljnih ljudskih prava i ona se, shodno Konvenciji tumači na način da svako ima slobodu izražavanja, da ovo pravo uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i prenošenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ograničenja i zahtjevi koji države mogu primijeniti na ovu definiciju su traženje dozvola za rad radio, televizijskih i filmskih kompanija.
Sloboda izražavanja se od strane Suda za ljudska prava tretira kao jedno od osnovnih ljudskih prava i kao preduslov za demokratiju i ostvartivanje drugih ljudskih prava.
Prema konstataciji Suda, sloboda političke rasprave predstavlja samu srž demokratskog društva. To se ne odnosi samo na informacije ili ideje koje su poželjne i prihvatljive već i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju.
Što se tiče primjene prava slobode izražavanja u praksi od strane medija, Sud je stava da štampa ima bitnu ulogu u praksi. Iako ne smije da prekorači granice propisane standardima kada su u pitanju ugled i prava drugih, njena dužnost je da saopštava informacije i ideje o svim pitanjima od javnog interesa, u skladu sa svojim obavezama i odgovornostima. Ne samo da ima ulogu da ih prenosi, javnost ima ulogu da prima ove informacije kako bi štampa potpuno obavljala svoju ulogu čuvara javnog interesa.
Sud ovdje poseban naglasak stavlja na zaštitu izjava političke prirode, kao i izjava o širim pitanjima od legitimnog interesa javnosti.
B.P.